Silikonski karbidA dijamant su i materijali visoke tvrdoće, ali njihova tvrdoća nije ista i postoje razlike. Razlog je uglavnom posljedica njihovih različitih kristalnih struktura i načina na koji su atomi povezani jedni s drugima.
Dijamant se sastoji od čistih atoma ugljika povezanih kovalentnim vezama, pri čemu svaki atom ugljika tvori snažne kovalentne veze s četiri okolna atoma ugljika kako bi tvorili vrlo stabilnu kristalnu strukturu. Ova struktura čini dijamant najtežu supstancu u prirodi, s Mohsovom tvrdoćom od 10.
Velika tvrdoća dijamanta široko se koristi u rezanju, mljevenju i bušenju. Međutim, dijamant je manje stabilan pri visokim temperaturama i sklon je kemijskim reakcijama metalima poput željeza, što u određenoj mjeri ograničava njegovu primjenu.
Iako je kristalna struktura silicij -karbida također povezana kovalentnim vezama, atomi silicija i ugljika u IT -u razlikuju se po veličini i elektronegativnosti. Kao rezultat toga, kovalentne veze u silicij -karbidu su relativno slabe, što je rezultiralo da je njegova tvrdoća nešto niža od dijamanta. Silicijski karbid ima Mohsovu tvrdoću od oko 9,2.
Silicijski karbid ima visoku toplinsku stabilnost i otpornost na koroziju, što mu omogućava održavanje dobrih performansi u visokim temperaturama i korozivnim okruženjima. Pored toga, silicij karbid ima visoku toplinsku vodljivost i nizak koeficijent toplinske ekspanzije, što mu daje bolja toplinska svojstva na visokim temperaturama.
